
Kultura
Realizirani program u 2009./2010. godini
„Boris Vian: Živjeti na sav glas“
Predavanje je obuhvatilo cjelokupan prikaz Vianovog svestranog, žustrog i nepresušanog umjetničkog dara (glazba, jazz, književnost, filmski scenariji, "patafizičari", polemiziranje s egzencijalistima i natražnjacima, kazalište...) te njegov utjecaj i odjeci u današnjoj umjetničkoj praksi.

Boris Vian (10.03.1920. - 23.06.1959.) jedan je od najsvestranijih francuskih umjetnika 20. stoljeća. Od dvanaeste se godine morao boriti sa zdravstvenim problemima koji će ga koštati života u trideset i devetoj godini. Usprkos kratkom životu opterećenom krhkim zdravljem, Boris Vian uspio je postati inženjer, romanopisac, pjesnik, jazz glazbenik, dramatičar, glumac, prevoditelj, veliki satrap Akademije za patafiziku, pjevač i, sve do naših dana, simbol neukrotive slobode duha. Začuđivao je ljude i još ih začuđuje jer je u toliko malo vremena stvorio toliki spektar raznolikih veličanstvenih djela koje s vremenom samo dobivaju na vrijednosti.
Danas ga se najviše cijeni zbog njegovih romana. Pod pseudonimom "Vernon Sullivan" objavljivao je neobične parodije kriminalističko-fikcijskih romana, koji su u vrijeme njihove objave smatrani vrlo kontoverznima. Pod tim je imenom Vian napisao četiri romana (Pljuvat ću po vašim grobovima, Svi su mrtvaci isti, I ubit ćemo sve gadove i Nemaju one pojma). Usprkos uspjehu kod publike, "Sullivanovi" romani otrpjeli su brojne napade moralista, a 1950. godine Vian je čak i osuđen zbog narušavanja javnog morala za prva dva naslova iz serije.
Tek će romani potpisani Vianovim imenom postati popularni: remek-djela Pjena dana, Jesen u Pekingu, Crvena trava, Srcoder - kao i priče skupljene u zbirkama Mravci i Ne bih htio krepati. Ti se romani razlikuju od "Sullivanovih" i odlikuju izrazito individualnim stilom pisanja s brojnim izmišljenim riječima, suptilnim igrama riječima i nadrealnim fabulama. Vian je također bitno utjecao na francusku jazz scenu, pisao je za nekoliko francuskih časopisa posvećenih jazzu (Le Jazz Hot, Paris Jazz...) te je objavljivao brojne članke o jazzu u Francuskoj i u Sjedinjenim državama.
Njegova vlastita glazba uživala je veliku popularnost u Francuskoj za vrijeme njegovog života. Naročito popularna bila je anti-ratna pjesma "Le Déserteur". Napisao je preko 450 pjesama. Neke je pjevao on sam, ali većinom je pisao za druge. Spomenut ćemo neke od najpoznatijih interpretatora njegovih šansona: Johnny Sabrou, Jean Marty, Jack Diéval, La Rocca, Jean Gruyer, Paul Braffort, Alain Goraguer, Jean Mangeon i Yves Gilbert.
Neke od njegovih popularnih šansona su: Au bon vieux temps, Ce n'est que l'ombre d'un nuage, J'ai une poupée, Le jour la nuit, On fait des rêves, Venez dans mon cœur, C'est surprenant, J'ai dû rêver, L'Amour en cage, Le Temps de vivre i Moi, mon Paris.
Više o Vianu na njegovoj službenoj stranici: http://www.borisvian.fr/
Početna l O nama l Tečajevi l Aktivnosti l Dani frankofonije l Kontakt