Program za Dane frankofonije 2011.
Ciklus dokumentarnih filmova o Parizu
« NA KROVOVIMA PARIZA »
(redatelji: Olivier Lassu, dokumentarni film u boji, Les toits de Paris, 2002., 55', engleski titlovi)
Redatelj snima Parižane koji radi posla ili puke zabave istražuju krovove glavnog grada. Gorljiva svjedočenja dimnjačara, krovopokrivača, umjetnika ili „krovofila“ slikaju portret skrovitog grada, bližeg nebu i snu. Pronicavi komentar komičara Philippea Torrentona prati prelijepe snimke dosad neviđenog Pariza. Ovaj dokumentarac vodi gledatelje na put kroz urbano i humano, otkrivajući mitsku i neistraženu dimenziju francuske prijestolnice smještenu između cinčanih krovova i nebeskog plavetnila.
« BIJELA NOĆ U PARIZU »
(redatelji: Jérôme Caza i Arnaud Ngatcha, dokumentarni film u boji, Nuit blanche à Paris, 2002., 54', engleski podnaslovi)
Prvu parišku «bijelu noć» je 5. listopada 2005. organizirao Ured gradonačelnika Pariza. Sudionicima su se nudile razne predstave te razgledavanje na različitim mjestima u glavnom gradu. Dokumentarac prati noćne izlete nekolicine znatiželjnika i reakcije organizatora ovog događaja. Zahvaljujući brojnim kamerama postavljenim na mjestima odvijanja događaja, film vjerno dočarava razigrani ugođaj ove vesele kulturne manifestacije.
« ULICA CORBEAU 5-7 »
(redatelj: Thomas Pendzel, dokumentarni film u boji, 5-7 rue Corbeau, 2007., 58', engleski podnaslovi)
«Ulica Corbeau 5-7» priča sudbinu zgrade koja je postala najveća straćara Pariza. Gledana izvana, bila je to normalna stambena zgrada. Njenih 168 jednosobnih stanova udomilo je tijekom vremena tek pristigle došljake, redom provincijalce, Belgijance, Talijane, Židove s europskog istoka, Španjolce, Portugalce, francuske povratnike, doseljenike iz zemalja Magreba, Senegalce i Malijce. Gradska vlast je zgradu otkupila i srušila 1998. godine, nakon što je njenih 350 stanovnika puna četiri mjeseca kampiralo na ulici. “Ulica Corbeau 5 – 7” širi nam vidike te potiče na razmišljanje o gradu, stanovanju, progonstvu i mogućnosti da film postane mjesto sjećanja.
« AU FIN MOKA »
(redatelj: Boris Joseph, dokumentarni film u boji, Au fin Moka, 2005., 53', engleski podnaslovi)
Smještena u podnožju brežuljka Montmartre (18. okrug Pariza), «Au fin moka» je pomalo zastarjela kavana. Njena je vlasnica srčana osamdesetogodišnjakinja Georgette, a njena stalna gošća sedamdesetpetogodišnja Fernande. Georgette priča o svom Parizu i o Montmartru iščekujući da četvrt oživi i da stignu njeni gosti i susjedi. Kako vrijeme prolazi, vremešne gospođe gledaju na svijet kroz prizmu svojih iskustava i uspomena iz mladosti te sjećanja na Pariz kakav je bio nekad. Njihov je pogled uvijek kritičan i pun humora. Suosjećajna kamera Borisa Josepha predstavlja nam Georgette i Henriette s puno jednostavnosti, kao dvije stare dame jake osobnosti koje se na trenutke poigravaju sa zavodničkim okom kamere. Brojni krupni planovi dvije protagonistkinje i jedno jedino mjesto snimanja «Au fin Moka» (osim nekoliko kratkih vanjskih kadrova) daju ovom dokumentarcu ozračje intimnosti i topline pa se kao gledatelji gotovo vežemo za dvije žene. Šarmu ovog filma pridonose i dijalozi puni humora i lucidnosti.
« DO POSLJEDNJEG ULIČNOG AKROBATA»
(redatelj: Laurent Canches, dokumentarni film u boji, Jusqu'au dernier sltimbanque, 1999., 52', engleski podnaslovi)
Film slika portet uličnih umjetnika koji od 70-tih godina rade na trgu ispred Beaubourga te uz pomoć svjedočenja projektanta Renza Piana, analizira ulogu koju taj “prazni prostor” igra u životu ove četvrti Pariza.
Početna l O nama l Tečajevi l Aktivnosti l Dani frankofonije l Kontakt
DANI FRANKOFONIJE 2011. - detaljnije o događanjima
Ciklus frankofonog filma
u Art-kinu Croatia